Knjige iz Istre o Istri
U Istri se govori pet hrvatskih dijalekata čakavskog narječja (istarski jugozapadni, južnočakavski, srednjočakavski, sjevernočakavski i buzetski), preko Dragonje dva slovenska (šavrinski i rižanski), talijanski istrovenetski dijalekt skoro na cijelom području Istre, a rjeđe istriotski, još samo u šest mjesta. Ovome možemo pribrojiti i dva govora na krajnjem istarskom (geografskom) sjeveru tzv. italiano muggesano i italiano triestino. Osim ovih primarnih idioma postoje naselja pod obroncima Učke gdje se govori istrorumunjski jezik, bilježimo i zanimljiv perojski govor i druge. Kojeg li bogatstva! Ako pripomenem da su se dijalekti međusobno miješali, onda nije čudno što vjerujem da svako selo u Istri ima svoj govor, a pridodao bih tome da je i svaka kuća, nekoć, imala svoj govor. Većinu će ovih govora razumjeti svaki Istrijan, ali će se rijetki odlučiti pisati na njima. No jedino će pisana ili drukčije zabiljećena riječ sačuvati ove govore od nestanka. Zato je moja odluka da sačuvam kupčanski govor odnosno (pod)dijalekt, idiom, koji je mješavina buzetskoga i južnočakavskog dijalekta iz sela Kučibreg, najsjevernije istarske oaze gdje se govorila čakavica, samo težnja očuvanju dijela jezične ostavštine koju baštinimo od svojih predaka.
Rezultat takvog promišljanja je pisanje knjiga na kupčanskom dijalektu s prijevodom na hrvatski standardni jezik kako bi ga i čitaoci drugih hrvatskih krajeva mogli razumjeti. Prvu knjigu „Štorijice iz naših kraji“ izdao sam 2015.g. i bila je opremljena s CD-om na kojem su snimljene napisane štorijice koje sam čitam kako bi se čuo i govor, njegova melodija, izgovor i naglašavanje. Moj je otac taj govor nazivao „pu naše“, a govorio se u „naših kraji“. Pošto su stanovnici okolnih sela nazivali obitavaoce Kučibrega Kupčani, njihov je govor bio kupčanski. Knjiga opisuje događaje mahom između dva svjetska rata koje mi je pričao moj otac; što se događalo na selu, kakvi su bili običaji, kako su ljudi preižvljavali, veselili se ili tugovali. Drugu knjigu štorijica izdao sam 2021.g. pod nazivom „Još enu da ti puvidan“. Treća knjiga koju sam napisao na kupčanskom naslovljena je „Smo beli paržuneri“ i u planu je za tisak 2022.g. Mislim da je zajednički nazivnik ovih triju knjiga dostojanstvo malog čovjeka. Kako bih zaokružio tu cjelinu o kupčanskom idiomu, skupio sam riječi i uredio „Rječnik kupčansko-hrvatski i hrvatsko-kupčanski“ – u planu za tisak 2022/3.g. Naravno, kako bih mogao knjige ponuditi javnosti, otvorio sam sporedno zanimanje.
Iskreno, od takvog posla nema zarade. Na takvo činjenje potiču me jedino ljubav do svog zavičaja i osjećaj dužnosti da svojim potomcima ostavim jezično specifično znanje koje sam od malena nosio u sebi. No, moram se zapitati: koga zanima danas jedan skoro izgubljeni i zaboravljeni govor sela u kojem živi, trenutno, sedmoro ljudi? Ne znam, možda nikog.Vrijedi li truda uloženi napor, vrijeme, novac za pokušaj očuvanja jednog skoro zaboravljenog govora? Moj je odgovor jedan i nedvosmislen: DA!.
U Istri se govori pet hrvatskih dijalekata čakavskog narječja (istarski jugozapadni, južnočakavski, srednjočakavski, sjevernočakavski i buzetski), preko Dragonje dva slovenska (šavrinski i rižanski), talijanski istrovenetski dijalekt skoro na cijelom području Istre, a rjeđe istriotski, još samo u šest mjesta. Ovome možemo pribrojiti i dva govora na krajnjem istarskom (geografskom) sjeveru tzv. italiano muggesano i italiano triestino. Osim ovih primarnih idioma postoje naselja pod obroncima Učke gdje se govori istrorumunjski jezik, bilježimo i zanimljiv perojski govor i druge. Kojeg li bogatstva! Ako pripomenem da su se dijalekti međusobno miješali, onda nije čudno što vjerujem da svako selo u Istri ima svoj govor, a pridodao bih tome da je i svaka kuća, nekoć, imala svoj govor. Većinu će ovih govora razumjeti svaki Istrijan, ali će se rijetki odlučiti pisati na njima. No jedino će pisana ili drukčije zabiljećena riječ sačuvati ove govore od nestanka. Zato je moja odluka da sačuvam kupčanski govor odnosno (pod)dijalekt, idiom, koji je mješavina buzetskoga i južnočakavskog dijalekta iz sela Kučibreg, najsjevernije istarske oaze gdje se govorila čakavica, samo težnja očuvanju dijela jezične ostavštine koju baštinimo od svojih predaka.
Rezultat takvog promišljanja je pisanje knjiga na kupčanskom dijalektu s prijevodom na hrvatski standardni jezik kako bi ga i čitaoci drugih hrvatskih krajeva mogli razumjeti. Prvu knjigu „Štorijice iz naših kraji“ izdao sam 2015.g. i bila je opremljena s CD-om na kojem su snimljene napisane štorijice koje sam čitam kako bi se čuo i govor, njegova melodija, izgovor i naglašavanje. Moj je otac taj govor nazivao „pu naše“, a govorio se u „naših kraji“. Pošto su stanovnici okolnih sela nazivali obitavaoce Kučibrega Kupčani, njihov je govor bio kupčanski. Knjiga opisuje događaje mahom između dva svjetska rata koje mi je pričao moj otac; što se događalo na selu, kakvi su bili običaji, kako su ljudi preižvljavali, veselili se ili tugovali. Drugu knjigu štorijica izdao sam 2021.g. pod nazivom „Još enu da ti puvidan“. Treća knjiga koju sam napisao na kupčanskom naslovljena je „Smo beli paržuneri“ i u planu je za tisak 2022.g. Mislim da je zajednički nazivnik ovih triju knjiga dostojanstvo malog čovjeka. Kako bih zaokružio tu cjelinu o kupčanskom idiomu, skupio sam riječi i uredio „Rječnik kupčansko-hrvatski i hrvatsko-kupčanski“ – u planu za tisak 2022/3.g. Naravno, kako bih mogao knjige ponuditi javnosti, otvorio sam sporedno zanimanje.
Iskreno, od takvog posla nema zarade. Na takvo činjenje potiču me jedino ljubav do svog zavičaja i osjećaj dužnosti da svojim potomcima ostavim jezično specifično znanje koje sam od malena nosio u sebi. No, moram se zapitati: koga zanima danas jedan skoro izgubljeni i zaboravljeni govor sela u kojem živi, trenutno, sedmoro ljudi? Ne znam, možda nikog.Vrijedi li truda uloženi napor, vrijeme, novac za pokušaj očuvanja jednog skoro zaboravljenog govora? Moj je odgovor jedan i nedvosmislen: DA!.
Knjigu "Još enu da ti puvidan" možete naručiti putem kontakta (ili na mail [email protected]) po cijeni od 99 kuna po komadu s uplatom na moj žiro račun: HR9723400093111459723 (pri PBZ). Ako vam treba, moja adresa je: Dobran Giordana 46, Šišan, 52100 Pula. Navedite svoju adresu kako bih Vam poslao knjige - poštarina uključena u cijenu. Knjiga "Štorijice iz naši kraji je rasprodana".