Prije nego li se upustite u sakupljanje maraka morate znati jednu gorku istinu: poštanska marka je kao i svaka druga roba; njena vrijednost ovisi o ponudi i potražnji. Danas nema više izromansiranog pristupa da je filatelija hobi pametnih ljudi ili sigurna investicija za budućnost.
Do određenog stupnja će vaše sakupljanje biti samo hobi s relativno malim troškovima, ali će vam pružiti najviše zadovoljstva i radosti. No godinama, vašeg će sakupljenog materijala biti sve više i više i onda se morate odlučiti i odrediti što i kako dalje. Hoćete li ostati na hobističkom nivou ili ćete uložiti nešto novaca i popuniti ili završiti zbirku koja vam se najviše dopada? Upravo je taj momenat, trošak oko kupovine maraka, važno pitanje: je li to trošak ili je to investicija? Možete li taj novac povratiti ako se jednog dana odlučite prodati zbirku?
U današnje vrijeme moj odgovor je- teško, da vas odmah ne ubijem u pojam i kažem eksplicitno - NE! Veći dio današnjih trgovaca uzima kataloške cijene kao dokaz o vrijednosti maraka samo kada vam te marke prodaju, ali ni približno vam ne nude takav novac pri njihovoj kupovini, dapače, teško da možete izvući 20% vrijednosti zbirke, osim, ako zbirka nije veoma tražena, ili ju trgovac kupuje od vas znajući već kome će je prodati. Pojedine marke ili rariteti (tzv.specijaliteti, kombinacije maraka u paru ili sl.) mogu postići dobru cijenu, ali te nemojte nikada prodavati same već samo u okviru zbirke-jer inače, zbirku nbećete uopće prodati ili ćete je prodati za minimalni novac.
Objavljene su i anegdote kako je cijena pri kupovini za kompletnu zbirku pala na 7% kataloške vrijednosti. Imamo dakle veliku disproporciju koja nije trgovački rabat već, kolokvijalno rečeno, pljačka. Kataloške, prodajne, su cijene prenapuhane, a kupovne su mizerne. U ovom raskoraku vladaju neetički interesi pojedinih trgovaca i to ne samo na nacionalnoj ravni.
Moj savjet glasi, pazite što radite i ne trošite brzo svoj novac.